|
Sudbina je srpskom
narodu dodijelila jedan dan koji se zove Vidovdan. To
nije samo kalendarski dan nego je to dan trajanja; od te
sudbonosne, 1389. godine, do sada. To je najduzi,
najznacajniji i najsvetiji, najsvjetliji i najtragizniji
dan srpskoga naroda. U njemu su se slile sve ideje
hriscanskog poimanja zivota i zivljenja.
Prof. Bigovic, rece:
"Vidovdan
je, donedavno, za neke jos i danas, bio Veliki Petak, ali
istovremeno i Vaskrs. Ta dva dogadjaja - Veliki Petak i
Vaskrs - slili su je u jednu nerazdjeljivu cjelinu i dali
smisao Vidovdana."
Kosovo je srpska
Golgota. To je Krst preko kojeg je jedan narod usao u
vjecnost i otkrio vjecne i bozanske dimenzije svoga
postojanja. Zato je Kosovski zavjet, kojim se opredjelio
Car Lazar za nebesko carstvo, jedini nas izbor i put, u
isto vrijeme i pobjeda u porazu. Poraz je pretvoren u
pobjedu. sudbina se nosila u nadi na vaskrsenje, a lakse
se prelazilo iz zemaljske u nebesku Srbiju. Znalo se, da
posle tog dragovoljnog stradanja dolazi vaskrsenje, cak i
onda kada se tome tesko bilo nadati. Sledujuci dva
amaneta: Nemanjicki zaduzbinarski i Kosovski
ozivljavajuci, vaskrsla je Srbija u svoj svojoj slavi,
kao Kraljevina. Ostali su nam divni spomenici: "spomen slave i
junastva" sve dok nije nastalo vrijeme
"nesloge
i izdajstva". Dok nije dosao tudjin da nam
dusu uzme, ideale obesveti i Srbiju unizi. Tako se desilo
da se srpski narod odrekao Kosovskog zavjeta, da je
prekinuo istorijsko pamcenje; primio je najsurovije i
najprizemnije ideologije modernog svijeta: porusio
mostove koji ga sa nebom spajaju, izgubio osjecaj za
sveti, castan i cist zivot, ostao pust, sam i prazan.
Zato je danas za neke
Kosovo besmisao, daleka i surova proslost, mit, borba za
ocuvanje prazne kolijevke. I mi koji se danas o Vidovdanu
okupljamo, ne na molitvu, pricesce, nego da na ovaj dan
proslavljamo sebe, da imamo dobro raspolozenje, muziku,
pecenje, igranku, ne slavimo Vidovdan vec sebe. Ne
pomazemo tako Kosovu i njegovim svetinjama, uz sve nase
bombaste govore, sa dobro podmazanim grlom, vec jedino i
tada kada se Bogu za spas obratimo. A Bog je taj koji je
Kosovo jednom Srbima darovao, i opet ce ako mu se molimo
i od njega pomoc trazimo. Narocito sada o Vidovdanu.
A sta bismo drugo i
bolje mogli ciniti? Da vicemo: Ne damo Kosovo? Kome i za
koga? Oni koji su se odrekli Hrista, koji ne priznaju
amanete kosovske, za koje "Carstvo nebesko" ne postoji,
oni nas vode i zavode. Ako se oglasimo, podrsku dajemo
tima. Ako, opet, cutimo, i tada podrsku dajemo
neprijateljima. Onima koji oduzimajuci nam Kosovo hoce da
uniste srz Srpstva. Ali i onima medju nama kojima Kosovo
ne znaci nista do teritorijalne oblasti - kao sto se culo
nekoliko godina unazad, i od jedne ovdasnje vajne
Srpkinje na svjedocenju pred kanadskim sudom.
Zato, ne preostaje
nam nista drugo nego da Vidovdane slavimo onako kako nam
je "cestiti Knez" rekao i
zivotom potvrdio: "Zemaljsko je za
malena carstvo". A sta to znaci? Znaci, da
vjerujemo da Kosovo treba da vode ljudi sveti, hriscani,
kroz cije vene tece kosovsko opredjeljenje, da u
prakticnom zivotu ispovjedaju Istinu Kosova, istinu
Jasenovca, Jadovna, Gline, Ravne Gore i mnogih srpskih
stratista gdje nam je istorija dodijelila sve nova i nova
Kosova.
Istina se, ako
zatreba, i glavom mora braniti. Bar nama, u Crkvi, to je
jasno - a Srbin i nije Srbin ako nije u Crkvi - jer se
kaze: "Blagosloven je Bog koji na svetim
mucenicima pociva".
U Vidovdanu se
mjerimo i ogledamo mi danas. Jer u Vidovdanu se vremenski
spajaju proslost, sadasnjost i buducnost srpskog naroda,
a prostorno dva svijeta: vidljivi, koji se zrtvama
brojcano smanjuje, i nevidljivi, koji na zrtvama pociva i
umnozava se.
I ovoga Vidovdana,
kao da nas Bog stavlja na iskusenje, na ispit. Da li ce
se "izabranih radi skratiti dani ovi", zavisi
najvise od nas samih. Zato, svi koji ste u Crkvi,
pomolimo se Bogu, da nam Bog podari snage, skrati muke,
otvori srce i razum za vjecne ideale i posalje prave
vodje koje ce nas voditi kao sto je cestiti Knez vodio
srpski narod, prividno kroz poraz, u slavu.
Gospode svevisnji,
Spasitelju nas, dometni nam vida o ovome Vidovdanu, da
razumijemo Tvoju volju, da sledujemo Tvome putu i
Lazarevskom opredjeljenju, da sacuvamo i Kosovo i duse
nase. Amin!
U
Nijagara Falsu, 1998.,
Episkop
kanadski Georgije
|
