|
Mislim,
dakle postojim - misao je koju Dekart izgovara u trenutku u
kojem zapadni hriscanski covjek ulazi u naucnu revoluciju,
zavrsavajuci tako eru koju ce istoricari kasnije nazvati
"mracnim dobom" ili "dobom inkvizicije".
Na toj postavci uceni smo vec vise od tri stoljeca, i evo nas
danas, vodjenih tom idejom, u jednom tehnokratskom, sterilnom
dobu, prepunom mraka.
Ako
se gleda razumno, evo nas zapravo tek sad u "mracnom
dobu", dok se ono sto su istoricari nazvali mracnom erom,
ni po cemu ne moze tako zvati. Jer, srednjevjekovno doba je
doba duboko moralnog i religioznog covjeka, covjeka za kojeg
je i fizicki i metaforicki on sam bio centar univerzuma vodjen
Bozjom promislju. Savremeni covjek je unistio ideju Boga
spoznajuci da je nasa planeta samo jedna u beskonacnom nizu
drugih, da je nase Sunce jedno od bezbrojnih drugih sunaca,
cak, stavise, beznacajno maleno, i da je sama galaksija u
kojoj smo mi takodje samo mrvica u beskrajnom nizu drugih,
vecih, strasnijih galaksija. I sta nam sad preostaje nego da
mislimo da je citav nas svijet jedna nistica u opstem
nistavilu, a svaki od nas pojedinacno obicni mali virus,
parazit, bakterijica?
I
tako je naucna misao pobijedila zdravi razum. Divno, veliko
hvala Nauci. Tako nam je pomogla da se nadjemo u depresivnom,
destruktivnom, narkomanskom i homoseksualnom svijetu - svijetu
nistavila u kojem nam je sve dozvoljeno. Jer sta na kraju -
svejedno je.
Srednjovjekovni
covjek je, medjutim, covjek ucen da odgovara za svaki svoj
postupak, jer je vodjen bozanskom mislju i Bozjim pogledom,
ucen je da je odgovoran za sve oko sebe i da svaki pojedinac
ima svoju ulogu u zivotu, svoj zadatak koji mora da ispuni.
Raniji covjek je posvetio sav svoj zivot tom zadatku i
obavljanju svoje uloge u zivotu. Uostalom, pojam
"osoba" zapravo je izveden iz rijeci
"osobnost", sto znaci karakteristicnost, specifikum,
pojedinacnost. To, opet, znaci neponovljivost, sto nam vec
govori o ogromnom znacaju svakog od nas. Jer svaki od nas je
jedan, jedini neponovljivi. Takodje, u latinskom jeziku, rijec
"persona" znaci zapravo "uloga",
"rola", sto opet govori o istom, o znacaju
pojedinacne aktivne uloge svakog od nas.
U
kotlu savremenog zivota, u uniformnosti svega sto jedemo,
oblacimo, citamo, covjek je sveden pod jedan nazivnik: nagon
(za uzitkom). I tu se vrtimo ukrug, bez pronadjenog smisla i
misli koja nas vodi, sa mnogo tuge i depresije u srcu. Zasto?
Samo zato jer nas je neko pogresno ucio, pogresno nam tumacio
ovaj svijet. Frojdovi, Darvini... nema im kraja, svi su oni
izasli iz mraka i pomogli nam da zivimo u danasnjem svijetu
beskorisnih i besmislenih vrijednosti. A sve je tako
jednostavno. Dovoljno je da umjesto vec otrcanog i jeftinog
"sta ja imam od zivota?", postavimo pitanje:
"sta moj zivot trazi od mene da ja ucinim?".
No,
vjerujem, dakle postojim.
Zorica
Biljecki
|
