|
Pred
vama je, dragi citaoci, u bozicnje, svecano ruho preodjenut
"Istocnik". U vrijeme olakog baratanja rijecima, mi
smo nastojali da svoja obecanja, data vam u proslom broju
"Istocnika", pretocimo u djelo.
"Istocnik"
je navrsio deset godina izlazenja. Svako ko se u ovom poslu
oprobao, zna da je to uspjeh vrijedan paznje; i bez ikakve
lazne skromnosti ja, sa ponosom, isticem tu cinjenicu. Kroz
"Istocnikov"
hod kroz vrijeme uredjivali smo ga - ili, bolje reci, tako je
pisalo - nas dvojica: otac prota Lazar Vukojev i ja. Ali,
savjesti i istorije radi, isticem da je Vladika Georgije bio i
ostao pokretacka sila i nosilac "Istocnika".
Kao i drugih velikih projekata nase Eparhije, uostalom. Ja sam
Vladiki u vise navrata ponudio i zvanicnu pocast urednikovanja
ali on je to odbijao. Rekao bi: "Istocnik
u zaglavlju nosi moj blagoslov pod cime se i urednikovanje
podrazumijeva".
Toliko da se zna.
U
novije vrijeme - sto se i na ovom broju "Istocnika"
odslikava - dobili smo u Davoru Milicevicu znacajnu potporu i
osvjezenje. Njegove, ne samo tehnicke ideje, utkane su u novo
"Istocnikovo"
ruho. Zahvaljujuci njemu "Istocnikov"
tim obogacen je dvojicom vrsnih strucnjaka: Darkom Brdjaninom
i Sinisom Vasilicem, koji su za vas izmastali jedan moderan i,
nadam se, primamljiv list.
"Istocnikova"
koncepcija ostaje ista: da objavljuje samo svjeze autorske
radove i tako biljezi nas, na ovim prostorima i u ovom
vremenu, sa nasim, makar i skromnim, mogucnostima. Uz stalna
i, svakako, vrijedna pera, kao sto je na primjer Dragomir
Vukosavljevic, nastojacemo da se obogatimo i novim. Ovaj broj,
a nadam se i naredni, bogatiji je za ostro - a tako ljekovito
- vidjenje nase stvarnosti Branka Brdjanina.
Pozdravljamo
vas novim, bozicnim, ruhom "Istocnika", sa zeljom da
vam Novorodjeni Mladenac, Gospod nas, podari srecnu i
bericetnu Novu 1998. godinu.
o.
Vasilije Tomic
|
